January 27, 2006

Putopis: Iz novoga svijeta

MihaelPaar.com

No Comments

Sjedinjene Američke Države, jednostavnije i uvrježenije – Amerika: velesila, kolijevka maskultura i novih svjetonazora, danas još i utjelovljenje brojnih kontroverzi i dubioza, s rastućim brojem nesimpatizera na svim stranama svijeta. Studenti iz saveznih država Floride, Kentuckya i Sjeverne Dakote koji jedan semestar svoga studija odrađuju u Salzburgu kao stipendisti matičnih fakulteta, svojim su me opisima Amerike razriješili nekolicine raširenih zabluda te naveli na kreiranje drugačijeg “putopisa” o zemlji koju nikada nisam posjetio.

Prvi susret sa spomenutim kolegama protekao je u znaku posvemašnjeg nepoznavanja aktualnog geopolitičkog trenutka u svijetu, fenomenu toliko tipičnom za stanovnike naprednih demokracija. Na sam spomen Hrvatske, moj me sugovornik u nelagodi upitao nije li možda njegova zemlja bombardirala moju, nesvjesno mi pritom ponudivši ispriku. Smirio sam ga rekavši mu da to nije bio slučaj, ali sam dodao da su je ipak snašli neki drugi problemi. Tada se u razgovor uključio Bob, student biologije iz savezne države Kentucky i u maniri najveće neznalice ispalio: “Did you guys have like many civil wars or something (Jeste li vi tamo imali puno građanskih ratova ili nešto slično)?” Neumjesni gaf koji je promptno diskvalificirao svog autora, ali ne zbog neznanja, već zbog izostanka svakog takta, sada se može – razumijevanja radi – deducirati i u još jasniji oblik: “Tko ste vi ljudi uopće?”. Naravno da je nekomu tko je u geopolitičkom smislu tabula rasa nemoguće i najmanje približiti nešto tako složeno kao pojam jugoistočne Europe. No, krenimo redom.

Američki su studenti u mogućnosti koristiti brojne modele koji im stoje na raspolaganju kad je riječ o studijskim putovanjima, međunarodnim razmjenama, kao i kompletnoj izobrazbi u inozemstvu. Pritom – naročito kad je riječ o kraćim inozemnim boravcima – svoje glavno odredište koriste kao bazu s koje će realizirati putovanja po obližnjim centrima. U četiri mjeseca koliko će se zadržati u Salzburgu, moji će sugovornici proputovati veći dio starog kontinenta, s iznimkom njegovog (jugo)istočnog dijela te Francuske. Iako će pritom koristiti usluge europskih nacionalnih željeznica, navode kako takav oblik prijevoza nije uobičajen u SAD-u. Destinacije su ondje goleme pa je najučinkovitiji prijevoz onaj zračni, dok će za manje rute poslužiti uvijek popularni rent-a-car. U svakom slučaju, skupa američka željeznica sa svojim skromnim izborom linija nikako ne može biti konkurentna niti dostatna. Kad je, pak, riječ o automobilima, motori velikog obujma svojevrsni su trademarkameričkog duha i utjelovljenje njegove sveprisutne filozofije veličine, fenomena koji se – u autoindustriji – održava zahvaljujući još uvijek relativno niskim cijenama “američke” nafte. Andy, student računarstva iz Floride koji već posjeduje 4,4 litreni Chevrolet, hvali se kako će uskoro nabaviti sveameričku legendu – Shelby Mustang GT-500KR iz 1967. godine s V-8 motorom. Taj ultimativni high-power engine, ikona američke autoindustrije koja ni danas ne silazi s proizvodnih traka, bez sumnje predstavlja best buykad je riječ o dobivenoj snazi za uložen novac. I dok mašta o svom Shelbyu, Andy se ne može načuditi europskom konceptu vozila prema kojem se čak i u velike karoserije ugrađuju motori skromnih kapaciteta.

Tvrdnje o građanima SAD-a kao zagriženim korisnicima interneta, o njihovoj nekvalitetnoj, fast-food prehrani te pretilosti kao posljedičnoj bolesti, pokazale su se točnima. Dylan iz Sjeverne Dakote potvrđuje da se u Europi jede puno kvalitetnije; pripremi hrane posvećuje se puno više pozornosti, čime i objašnjava nižu stopu pretilosti u odnosu na onu u SAD-u. Dylan me razrješava i nekih zabluda; napominje da Amerika nije samo supersila s velikim gradovima i pratećim dekorom. Otkriva mi “Ameriku u zaleđu”, jednu mirnu i zaspalu “country Ameriku” s nizom provincijskih mjestašaca prekrivenih prostranim rančevima, obiteljskim gospodarstvima i malenim, zatvorenim zajednicama od po tek nekoliko stotina stanovnika. Visoke stope kriminala koje se često vežu uz uvriježenu sliku modernog američkog društva, po njemu su rezervirane samo za velike gradove. Ilustrativna je stoga njegova izjava kako se šetajući jedne noći (inače malim) Salzburgom poprilično nauživao straha, doživjevši tzv. neurozu velikog grada, a sve zato jer se u 20 godina života nije puno udaljio od obiteljskog ranča u ruralnom dijelu svoje zabačene Sjeverne Dakote.