October 21, 2004

Kad sam prije nepune dvije godine po prvi puta stupio u glavnu zgradu Mozarteuma, više od onog tada, zapanjila me jedino spoznaja da je cijeli taj kompleks tek privremeno rješenje za ono što će 2006. godine postati novi, supermoderni Mozarteumov kampus u samom središtu grada odmah uz Mozartovu kuću. A ono što sam vidio bilo je doista impresivno: u podnožju najvećeg gradskog brda i šetališta – Kapuzinerberga, smjestio se veliki kompleks s podzemnom garažom, trgovačkim centrom, Mozarteumom, te nizom poslovnih i stambenih prostora. Mnogobrojne vježbaonice i dvorane, izvrsno opremljene i akustički odlično riješene, studentima svaki dan u godini od 7-22 na raspolaganju, s administracijom, već tada, potpuno informatiziranom i maksimalno racionaliziranom. Iščezla je studentska referada, umjesto nje pojavio se simpatični elektronski uređaj koji je primao indeks u obliku čip kartice i koji je studente od 0-24 opsluživao potvrdama, prijepisima i obrascima, brzo i učinkovito, bez gubitka vremena. U gradu je služio kao identifikacijsko sredstvo, te kao klasična bankovna kartica budući da Mozarteum rado i kreditira svoje studente. Po hodnicima i prolazima na usluzi su stajali fotokopirni aparati i internet kiosci s pristupom Mozarteumovoj bazi podatka, a što uključuje i pretraživanje knjižnice, već tada potpuno digitalizirane. No, pravo oduševljenje, čini se, bilo je rezervirano za MediaLab, tj. multimedijalni laboratorij s kompletnom softverskom i hardverskom podrškom, elektroničkim glazbalima i audio-video studijima, konferencijskim dvoranama, slušaonicama…, te s nizom popratnih seminara i tečaja za obuku na toj sofisticiranoj opremi.

Čini se tako da se ono što danas volimo nazivati implementacijom novih tehnologija, utjelovilo na jednoj sasvim umjetničkoj instituciji i tamo pokazalo zavidnu razinu funkcionalnosti. No, kad se opisuje ovaj infrastrukturni fenomen, time se ni u jednom trenutku ne dotiče ono najimpresivnije – ljudski kadar. A u tome Mozarteum briljira. Dovoljno je samo pogledati imena profesora s puhačkog odjela (Brandhofer, Grafenauer, Vlatković, Gansch) ili omjer broja profesora prema studenatima (400 prema 1600) i bit će odmah jasno da je znanju, kvaliteti i vrhunskim rezultatima ovdje podređeno sve. I na tome se ne štedi; proračun Mozarteuma premašuje 30 milijuna eura godišnje za što se između ostalih brinu i bogati internacionalni sponzori kao što su RBA i Yamaha, dok se kao duhovne mecene etabliraju neki od najvećih umjetnika, kako danas (Sir D.R.Davis) tako i kroz povijest (H. von Karajan). Doista je sve učinjeno kako bi ljudski resursi dobili optimalne uvjete razvoja. I zato na Mozarteum neprestano pristižu vrhunski talenti, kao i izuzetno velik broj stranih studenata (više od 35%) iz svih dijelova svijeta među kojima prednjače europske zemlje, te Japan, Koreja i SAD.

Akademija po imenu jednog od najvećih, i grad koji će se zauvijek hvaliti atributom mjesta njegova rođenja (Genius Loci), s tim su istim imenom napravili izvrstan posao, no taj su kapital potom strateški investirali u sve strukture obrazovanja i time demonstrirali razumijevanje i razboritost, dalekovidnost i respekt prema ljudskom resursu kao delikatnom čimbeniku koji ne može opstati bez odgovarajuće podrške. A upravo je ta podrška condicio sine qua non u gradu i sveučilištu odavno lišenom svake improvizacije.